1965. godine zapošljava se još djelatnika među kojima su bili i defektolog, psiholog i socijalni radnik. 15. ožujka 1965. škola dobiva rješenje za rad pod nazivom "Osnovna škola za tjelesno invalidnu djecu pri Bolnici za reumatske bolesti i rehabilitaciju Krapinske Toplice". U vremenu od osnivanja odjela do osnivanja škole zaposleno je ukupno 10 djelatnika: 3 učitelja, 1 predmetni nastavnik, 1 defektolog i 5 odgojitelja.
Organiziran je bio i logopedski rad. Pedagoški rukovoditelj škole bio je Stjepan Fort. Nastava se organizirala u kombiniranim odjeljenjima s 52 učenika. Po specijalnom programu radila su četiri učenika. Od školske godine 1968/69. školom rukovodi Vladimir Žiger. Sav pedagoški rad realizirao se u prostorima odjela, sobama ili omanjim prostorima. Tijekom narednih školskih godina povećao se broj učenika i djelatnika, pa je prostor u kojem se nastava ostvarivala postao posve neadekvatan.

13. veljače 1975. Savjet Bolnice za rukovodioca škole izabire Hajsek Dragutina koji se zajedno s tadašnjim rukovodstvom Bolnice zauzeo za izgradnju nove školske zgrade.
1976. godine počinje se prikupljati dokumentacija za izgradnju nove školske zgrade. Kako su polaznici škole bila djeca s raznih područja Hrvatske dogovoreno je da se sredstva za gradnju dodijele iz više izvora. Osim sredstava Bolnice (20%) u gradnju su sredstva uložili tadašnji RSIZ za odgoj i obrazovanje (30%), RSIZ mirovinskog i invalidskog osiguranja (8%), USIZ grada Zagreba za društvenu brigu o djeci (5%), SIZ grada Zagreba za socijalnu zaštitu (5%), RSIZ za društvenu brigu o djeci (8%), te
S.O. Zabok, SIZ odgoja i obrazovanja Zabok, OSIZ mirovinskog i invalidskog osiguranja Zabok, SIZ socijalne zaštite općine Zabok (6%).

1979. Odbor za gradnju odabire idejni projekt i krajem kolovoza 1980. započinje izgradnja nove školske zgrade. Izgradnja je dovršena u jesen 1982. godine, pa je prva sjednica školske godine 1982/83. već održana u novim prostorima. Svečano otvorenje škole bilo je 26. studenog 1982. uz nazočnost rukovodioca Bolnice i predstavnika tadašnje vlasti. Arhitekt Radovan Tajder dobiva nagradu grada Zagreba za uspješno rješenje prostora. Učenici i djelatnici škole nastavljaju rad u dobrim prostornim i materijalnim uvjetima. Zgrada škole je površine 2000 m2 s riješenim arhitektonskim preprekama. U prizemlju škole nalaze se učionice za razrednu nastavu i gimnastička dvorana u kojoj se održavaju i razne kulturne aktivnosti škole. Na prvom katu su prostorije opće namjene: zbornica, tajništvo te prostori za rad stručnih suradnika i prostori za rad produženog stručnog postupka mlađeg uzrasta. Na drugom katu su specijalizirane učionice za predmetnu nastavu. Pod odličnim vodstvom i požrtvovnim radom ravnatelja i svih ostalih djelatnika, škola postiže zapažene rezultate u školskim i izvanškolskim aktivnostima. Tako 1983. škola dobiva "Povelju" povodom Međunarodne godine invalida, a potom niz priznanja udruga te društvenih organizacija koje se bave problemima osoba s posebnim potrebama.